IMPLANTATI
Zub koji nedostaje može se nadomjestiti i bez brušenja susjednih zuba!
Ugradnji implantata u kost i izradi suprastrukture koja nadomješta izgubljeni zub(e).
Prednost ove metode je što se susjedni zubi ne bruse.
Nedostatak samo jednog zuba
Bezuba gornja ili donja čeljust
Djelomična bezubost
5-6 posjeta kroz 3-6 mjeseci
Implantat predstavlja zubni nadomjestak izrađen iz aloplastičnog materijala koji se sidri u kosti i na sebi nosi protetsku suprastrukturu. Ugradnja dentalnog implantata zahtjeva suradnju stomatologa sa oralnim kirurgom koji obavlja posao ugradnje. Pacijent koji razmatra ugradnju implantata kao jednu od mogućnosti njegove protetske rahabilitacije, prije svega mora biti upoznat s mogućim komplikacijama, trajanjem postupka i troškovima - s kojima ga na vrijeme upoznaje stručni tim privatne stomatološke ordinacije Vuić. No, bez obzira na pacijentove želje, stomatolog će se ponekad ipak radije odlučiti na neki konvencionalni protetski nadomjestak, s obzirom da za ugradnju implantata mora biti zadovoljen niz uvjeta.
Nezaobilazne kontraindikacije su nedovoljna količina koštanog tkiva, nepovoljan zagriz te nehigijena. Održavanje besprijekorne higijene te redovite kontrole od izuzetne su važnosti za uspjeh protetsko-implantološke terapije s obzirom da nakupljanje plaka oko implantata pogoduje razvoju periimplantitisa koji s vremenom može rezultirati rasklimavanjem i gubitkom implantata.
Implantat ugrađuje oralni kirurg uz lokalnu anesteziju. Rub implantata će nakon ugradnje kod jednofaznih implantata biti vidljiv kroz otvor u gingivi, dok se kod dvofaznih on prekriva gingivom. Do slijedeće faze pacijent se opskrbljuje privremenim nadomjestkom. Nastavak protetske rehabilitacije slijedi tak nakon što je završena oseointegracija koja traje 3-4 mjeseca u donjoj, a 6 mjeseci u gornjoj čeljusti. Tada pacijent ponovo dolazi u ordinaciju da bi kirurg na postojeći implantat ugradio sekundarne dijelove implantata (kapicu za cijeljenje, nadogradnju). Zatim slijede otisak i izrada protetske suprastrukture u zubnom laboratoriju.
U najširoj upotrebi su implantati izrađeni od titana ili njegovih slitina koji su najprihvatljiviji s obzirom na mehanička svojstva, biokompatibilnost te mogućnost stvaranja kemijsko-mehaničke veze s okolnim tkivom (oseointegracija).
Prije
Prije
Poslije
